A brate, stojim pokraj prozora posmatrajući kako predivan dan teče preda mnom, i tugujem jer ne mogu da ga iskoristim. Fakultet stis'o, mora da se uči po ceo dan (za pisanje uvek ima vremena!), tako nam je kako nam je. Elem, ne znam da li je vredno. Podjemo prvo u osnovnu, pa u srednju skolu, da bismo na kraju upisali fakultet. Onda kreće ta trka, ko će do diplome da stigne pre. A život, život nam pred nosem prolazi. Smeje nam se, kaže "pa živite me glupani, kad ćete ako ne sad!" I u pravu je, dobri stari život. Sunce obasjava krovove, oblaci odoše u neki druge krajeve, a mi, mi sve to posmatramo. Zašto ne mogu jednostavno, ako mi se zaista vreme provodi napolju, da bacim tu ogromnu knjigu, koja mi predstavlja ogromni teret na plećima, i istrčim napolje, radujući se životu? Pa, eto, ne mogu, jer znam da će me ta ista knjiga sačekati, ovoga puta još teža nego lane. I opet, takvo je vreme da te ljudi gledaju, pa da, gadljivo, ako nemas diplomu. Kao da si neka niža rasa ili nešto tako. Smatram da je mnogo bitnije naučiti kako pravilno da razmišljaš, nego neko suvoparno gradivo učiti napamet. Naravno, fakulteti nam omogućavaju drugu opciju, jer kolko god desetki vam sijalo u indeksu, to nije nikakav pokazatelj vaše pameti. Neko se neće složiti sa mnom, ali fakultet nas ogranicava. Jeste, slažem se da smo sami birali (bar ja) koji fakultet ćemo da upišemo, i prirodno bi bilo da nas to interesuje kol'ko tol'ko. Ali opet, razmisljam koliko bih novih stvari mogao da naučim, čak i uradim, kada bih imao vreme koje mi fakultet ljubomorno uzima. Neki kažu "da ne ideš na faks blejao bi ceo dan", žargonski rečeno. Pa možda u početku bih, ali svakako dosadi biti besposlen. Tri meseca sam proveo na letnjem raspustu ne radeći ništa, i toliko sam se smorio ljudi moji, da vam ne mogu opisati. Hvala Bogu na knjigama, inače ne znam šta bih radio. Opet, kada nemate obavezu kao što je fakultet, stres se znatno smanjuje, ne morate noći da provodite u strahu čekajući rezultate jučerašnjeg ispita. Slobodni ste na neki način. Ali pazite 'vamo, ta sloboda nosi i odredjene teskobe. Slobodni jeste, ali morate nečemu da se posvetite. Mislim, nema poente ne ići na fakultet ako biste to vreme bacili u vodu. Možda čak to zahteva i više rada, ali ono što je sigurno je da sami svoj raspored možete da krojite. Nemojte pogrešno da me shvatite, fakultet je sjajna opcija (ne bih ga ja pohadjao sa nije jelte), ali ako niste zainteresovani za to, ne znam koliko je pametno ići tamo na silu. Uvek jurite svoju ideju, jer život je toliko kratak da dok se okrenete, on prodje. Mislite o tome. Iskoristite ga na pametne stvari, i budite srećni, jer koja je druga poenta života?
Nemojte da budete čovek kome je već unapred odredjeno da će da radi od 9 do 5, budite čovek koji će sam sebi krojiti život! Srdačan pozdrav!
Nemojte da budete čovek kome je već unapred odredjeno da će da radi od 9 do 5, budite čovek koji će sam sebi krojiti život! Srdačan pozdrav!
Mikašist
Нема коментара:
Постави коментар