Jedini,
Nema reči kojima
bih ti rekla ono što bi ti moj zagrljaj rekao,
Nema pesme kojom
bih ti šapnula ono što bi ti moj poljubac šapnuo.
Ti više nećeš
biti moj, ja više neću biti tvoja,
Ti ćeš zauvek
biti moj, kao što ću ja zauvek biti tvoja.
Jedini,
Tvoj mili glas
odzvanja u mom sumornom srcu,
Odričem se tvoje
ljubavi, a veću od nje neću nikada upoznati.
Ruke mi žude da
te još jednom obgrle,
Da iz njihovog
kruga nikada više ne izadješ.
Jedini,
Ne znam ni sama
zašto sebi nanosim ovoliku bol,
Ali meni je
potrebno da odem,
Jer gubim samu
sebe u obrisima Beograda,
A onda opet,
gubim i tebe.
Jedini,
Moje je
prokletstvo što nikada nećeš znati snagu moje ljubavi,
Što si uvek
mislio da si mi nepotreban, da te ne želim,
A ja sam tebe ceo
život čekala, da samo tebe volim.
Jedini,
Moje je
prokletstvo što ti ne mogu dati ništa osim bola,
A tako bih ti
dala sve što moje ruke mogu da ti podare.
Moja je tuga što
ovaj život nije za nas,
A znaš da sam se
oduvek plašila smrti.
Jedini,
Nema pesme kojom
bih ti šapnula ono što bi ti moj poljubac šapnuo,
Nema reči kojima
bih ti rekla ono što bi ti moj zagrljaj rekao,
Ti više nećeš
biti moj, ja više neću biti tvoja,
Ti ćeš zauvek
biti moj, kao što ću ja zauvek biti tvoja.
Encantada
Нема коментара:
Постави коментар