2. децембар 2015.

Oproštaj


Jedini,
Nema reči kojima bih ti rekla ono što bi ti moj zagrljaj rekao,
Nema pesme kojom bih ti šapnula ono što bi ti moj poljubac šapnuo.
Ti više nećeš biti moj, ja više neću biti tvoja,
Ti ćeš zauvek biti moj, kao što ću ja zauvek biti tvoja.

Jedini,
Tvoj mili glas odzvanja u mom sumornom srcu,
Odričem se tvoje ljubavi, a veću od nje neću nikada upoznati.
Ruke mi žude da te još jednom obgrle,
Da iz njihovog kruga nikada više ne izadješ.

Jedini,
Ne znam ni sama zašto sebi nanosim ovoliku bol,
Ali meni je potrebno da odem,
Jer gubim samu sebe u obrisima Beograda,
A onda opet, gubim i tebe.

Jedini,
Moje je prokletstvo što nikada nećeš znati snagu moje ljubavi,
Što si uvek mislio da si mi nepotreban, da te ne želim,
A ja sam tebe ceo život čekala, da samo tebe volim.

Jedini,
Moje je prokletstvo što ti ne mogu dati ništa osim bola,
A tako bih ti dala sve što moje ruke mogu da ti podare.
Moja je tuga što ovaj život nije za nas,
A znaš da sam se oduvek plašila smrti.

Jedini,
Nema pesme kojom bih ti šapnula ono što bi ti moj poljubac šapnuo,
Nema reči kojima bih ti rekla ono što bi ti moj zagrljaj rekao,
Ti više nećeš biti moj, ja više neću biti tvoja,
Ti ćeš zauvek biti moj, kao što ću ja zauvek biti tvoja.



Encantada

Нема коментара:

Постави коментар