15. новембар 2017.

Miris kiše

Miris kiše me budi. Prozor je otvoren. Gledam na sat. 8:14 po slobodnoj proceni. Čoveče. Rano je. Zašto kiša nije počela da pada u 12:37 recimo. 13:08 recimo. 15:49 recimo. A tad nećes da padas je li. Ustajem. Volim ovo vreme doduše. Prilazim prozoru. Vrt raznobojnih kišobrana nalazi se na ulici. Beli. Žuti. Zeleni. Lgbt. Oranž. Kako glupo zvuci oranž. Narandžansti. Plavi. Barberi naravno. Kreću se, ali deluje kao da sve stoji. Kada jedan ode, drugi zauzme njegovo mesto. Neki ljudi kisnu. Nemaju kišobran. Njihova namrgođena lica smešna su. Haha. Kisnite sad. Primećujem jednu devojku. Iako nije uobičajen topao letnji dan, obučena je kao da jeste. Šorc, teksas, malo pocepan sa prednje strane, u fabrici verovatno. Bela majica. Lepa devojka. Ima kosu do ramena. Plava je. Ali ne bas onako skroz. Plava ali malo vuče na braon. Lepa kosa svakako. Ima lepo lice. Vidim da joj se oči smeju zajedno sa usnama. Boju ne vidim. Ima lepa usta, puna. To vidim. Lepe crte lica. Pikaso je crtao garant. Smeje se na kiši. Osmeh joj sija. Ili su to zubi. Zubi. Ali osmeh joj je prelep. Sad se i ja smejem. Igra na kiši. Nije je briga što je mokra do gole kože. Oseća kišu. Ja isto osećam. Pada mi na glavu. Malo se povlačim sa prozora na bezbedno. Ona i dalje igra dole. Sama. Smeje se kao luda. Čoveče, prelepa je. Mislim da sam se zaljubio. Ali ne poznajem je. Ne može tako. Mora prvo "ćao, da li si za jedno piće možda dva?" Da, to je to. Bože šta ja pričam. Kako si lepa devojko misteriozna. Hoću da te upoznam. Ali, da skočim sa prozora, teško. I kiša je. I nisam zube oprao. I ide mi se u wc. Samo tražim izgovor da ne odem dole. Moram. Moram, joj bre. Vidi je. Ona sigurno obožava kišu. Može da mi posluži da mi skuplja kišnicu kad nestane vode. Moje fore. Bog da sačuva. Neka žena se dere. "Eno je, eno je!!" Šta se dereš ženo božija. Dva muškarca u belom prilaze devojci. Ona se i dalje smeje. Ne obraća pažnju. Gleda u nebo. U kišu. Žena dobacuje da može da zadrži stvari, ionako se sad neće prodati. Dva čoveka navlače devojci košulju sa čudnim rukavima. Sedaju u kamion. I odlaze. Tamo gde nema kiše. Mikašist


Нема коментара:

Постави коментар